Da bi uopće mogli shvatiti kako sam se našao u vrtlogu razumijevanja djece kao potrošača te načina kako se može utjecati na njihove stavove i prehrambeni izbor iz perspektive marketinga s ciljem prevencije pretilosti, moram se osvrnuti na svoj životni put. Svoj život podijelio bih u 2 vremenski jednako duge faze. Od rođenja i kratkog boravka u socijalističkoj Jugoslaviji do 2007. godine predstavlja prvu fazu koje se sjećam kao period gdje je za bilo kakvu malo neobičniju stvar, igračku ili hranu trebalo „potegnuti“ do Graza, Trsta, Beča i sličnih destinacija. Radilo se o periodu gdje je odrastanje sve djece bilo podjednako u smislu imanja materijalnih stvari, konzumacije slične hrane, ostvarivanja sličnih događaja i iskustava do bavljenja sličnim sportovima. U tom periodu dječjih nepodopština, isticalo se podbadanje jednog ili dva djeteta s prekomjernom težinom koju ste imali u razredu ili na nekom sportu kojim ste se bavili. U tom periodu, najveći gastronomski užitak bio je posjet McDonald’su, jedinoj dostupnoj prehrambenoj franšizi. Taj posjet većini djece dogodio se par puta godišnje, u mojem slučaju 2 puta u 15 godina ???? I danas sam na tome zahvalan roditeljima jer navike stečene u djetinjstvu prakticiraju se i u odrasloj dobi, što se u mojem slučaju zaista i potvrdilo na ovom primjeru. U narednim tranzicijskim godinama, Hrvatska se polako otvarala prema međunarodnim standardima te ostvarila značajan „boom“ u periodu od 2000. do 2007. godine. Turizam je ponovno dobio zamah, počeli su se otvarati shopping centri, a došli su i poznati trgovački lanci i marke te prehrambene franšize.

Nakon 2007. godine, gdje sam već zagazio u studentske dane, eksponencijalni rast koji je Hrvatska doživjela doveo je do usvajanja nekih novih navika i životnih stilova. Brza hrana i naručivanje postalo je dostupnije nego ikada, a ubrzani život i digitalizacija doveli su novih trendova, kako u Hrvatskoj, tako i globalno. Hrana se naručuje svakodnevno, a dostavljači poput muha bez glave jurcaju gradovima od 10 ujutro do 4 ujutro. I tako, prilagođavajući se novim trendovima koje smo sami nametnuli, doveli smo se u klopku. Klopu nezdravih navika i pretilosti koja je uzela maha i danas govorimo o svakom trećem djetetu u kontekstu pretilosti. Ono što je nekada bilo podbadanje jednog ili dvoje pretilih učenika u razredu, danas je naraslo na 8-9 pretile djece po razredu koju se ne podbada. Ne kažem da je podbadanje u redu i opravdano, no želim reći da su se standardi promijenili i fizička pojavnost je dobila skroz drugačiju perspektivu u kojoj je pretilost općeprihvaćena. Danas, iz perspektive oca, mogu sagledati tu situaciju iz svih kuteva. Razgovarajući s prijateljima, uviđam koliko su se prehrambene navike promijenile u jednoj generaciji. Kada su naši roditelji bili u našim godinama, hrana iz restorana konzumirala se u posebnim prilikama, a naša generacija danas jede brzu i prerađenu hranu barem 3-4 puta tjedna. Ostale dane, kuhaju bake. Iste one bake, koje su kao naše mame kuhale svakodnevno. Razmišljajući o tome, ne mogu izbiti iz glave misao što će se dogoditi u idućoj generaciji kada će današnje mame, koje danas ne kuhaju, trebati pomoći svojoj djeci i svojim unucima kojima ni danas ne kuhaju, kojima i danas kupuju gotovu, prerađenu i nezdravu hranu …

I tako, prateći što se događa oko mene iz perspektive sportaša koji se pokušava oduprijeti novim trendovima, dobio sam priliku izučavati djecu kao potrošače te u sklopu svoje doktorske disertacije provesti puno vremena u njihovom društvu upijajući njihovu perspektivu i pokušavajući shvatiti kako su se našli (ne svojom krivicom) tu gdje jesu. Razvojem intervencija kao finalnim činom svog doktorskog izučavanja djece kao potrošača i pišući disertaciju, pokušao sam promijeniti dječje stavove i izbor hrane prema zdravijem i održivijem izboru. Rezultati su zadovoljavajući, no ako uspijem dugoročno promijeniti stavove, navike i izbore vaše djece u realnim, a ne eksperimentalnim uvjetima, osjećat ću se ponosno i zadovoljno. Razumijevanje dječjih stavova i usvajanje zdravih prehrambenih navika ključno je u prevenciji pretilosti, a ovaj globalni javnozdravstveni problem već je temelj izučavanja mnogih liječnika i zdravstvenih institucija. Moja perspektiva je psihološka i marketinška te pokušavam razumjeti djecu kao sadašnje i buduće potrošače, stoga kroz svoju stranicu komuniciram roditeljima, odgojiteljima i marketinških stručnjacima metode kako djecu potaknuti na zdravi prehrambeni izbor. Ako ovo područje smatraš bitnim, prati i dalje moj rad, jer jedino zajedničkim snagama možemo dovesti do pozitivne promjene koje je po mojem mišljenju prijeko potrebna!